Otkako je početkom srpnja Grad Osijek najavio radove na uklanjanja i orezivanja stabala u Perivoju kralja Tomislava te Parku kralja Petra Krešimira IV, određeni dio javnosti putem društvenih mreža izrazio je zabrinutost i nezadovoljstvo radi spomenutih, nužnih radova.

Zbog toga je Gradska uprava organizirala izvanrednu konferenciju za medije na kojoj su prof. dr. sc. Ivica Tikvić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, kolegij Urbano šumarstvo i ekologija, i magistra znanosti šumarstva Jasenka Vizentaner, pružili znanstveno-stručan osvrt o urbanom zelenilu u Osijeku te otvorili dvosmjernu komunikaciju kako bi građanima omogućili cjelovitu sliku o trenutnoj situaciji s osječkim stablima.

– U Osijeku se trenutno odvija sasvim tipična situacija za urbano zelenilo: stara stabla odumiru, sade se nova. Postoji prirodno odumiranje kada stablo dosegne svoju dob i zbog starosti se jednostavno više ne može spasiti ili je pod konkurencijom drugih stabala. S druge strane imamo izvanredno odumiranje – pojava koja je u zadnje vrijeme sve više naglašena zbog različitih pritisaka, kao što su onečišćenja, klimatske promjene, bolesti i drugi – poručio je Tikvić dodavši kako je teško procijeniti kada su ta stabla počela odumirati, no netko u ovom trenutku mora preuzeti odgovornost ukoliko želi da stabla ostanu, ali i da netko ne nastrada.

SADNJA Grad je prošle godine uklonio 521 stablo, a posadio 760 stabala, dok je ove godine uklonio 205 stabala, a posadit će ih više od 700.

Na društvenim mrežama dio javnosti kritizirao je sadnju ”patuljastih stabala”, a Vizentaner je pojasnila kako su ta stabla posađena prije 2017. kada je aktualno Povjerenstvo Grada Osijeka za hortikulturu i krajobrazno uređenje preuzelo brigu o gradskim stablima. Naglasila je kako Grad Otakva stabla sadi isključivo u nadopuni, ali da od 2017. niti jedno niže stablo nije posađeno.

– Različita stabla koja mi trenutno sadimo: obični jasen, obični koprivić, malolisna lipa, jablan, jarebika, obični grab, obična katalpam kultivar ‘Nigra’ mirobalanine prunike, kultivar ‘Kanzan’ japanske trešnje, američki likvidambar, judino drvo i crveni hrast – pokazala su se prilagodljivima na naše uvjete sadnje. S druge strane, pojedina velika stabla stara više desetaka godina koštaju i do 10.000 eura, a istovremeno zbog visine korjenove bale od preko jednog metra, podzemne infrastrukture koja je često na dubini i od 50 cm te nerijetko uske površine za sadnju, nismo u mogućnosti saditi takva stabla. Osim toga, ona dolaze iz klime drukčije od naše pa su manje prilagodljiva – kazala je.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s