IVANA CRNOJA Zemljištem na kojem je Azil za pse moći ćemo upravljati idućih 50 godina

Ivana Crnoja, predsjednica udruge “Pobjede

Psi su vrlo popularni kućni ljubimci koji sa sobom nose puno obaveza i odgovornosti. Koliko su građani Osijeka odgovorni skrbnici, koja je uloga Grada Osijeka, a koja Azila za napuštene pse, kako smanjiti troškove i broj napuštenih pasa, govori Ivana Crnoja, predsjednica udruge “Pobjede” koja brine o Azilu za napuštene pse u Nemetinu.

  • Zajedno s Gradom Osijekom provodite akciju za očuvanje okoline “Želim čist grad!”. Jeste li zadovoljni ovom akcijom? Kakve su reakcije građana?

Taj smo proces tek započeli, tek smo načeli temu. Evidentno je da se građani često ljute na pse i to je ono na što želimo potaknuti sve skrbnike pasa. Naime, građani svoje nezadovoljstvo usmjeravaju na pse, umjesto na neodgovorne skrbnike koji ne kupe izmet za svojim psima. Ovim projektom želimo postići to da se građani ne ljute zbog pasa u zgradi, zbog pasa koje skrbnici puštaju bez povodca na javnim površinama i sličnih situacija. Često se i sama obračunavam sa skrbnicima koji ne kupe izmet za svojim psima. Dakle, o ovome treba puno komunicirati.

SUŽIVOT Psi su urbane životinje i da bismo osigurali suživot pasa i ljudi, svi moramo biti svjesniji i odgovorniji. Ovom akcijom želimo potaknuti i skrbnike da koriste biorazgradive vrećice. Vrijeme će pokazati koliko je ova akcija uspjela. Tek smo počeli. I Grad Osijek, ali i mi moramo više raditi na podizanju svijesti.

  • Dijelili ste biorazgradive vrećice. Gdje se one danas mogu nabaviti?

Nažalost, za sada samo u specijaliziranoj trgovini za kućne ljubimce. Nadam se kako će se u budućnosti i to promijeniti kako bi skrbnici pasa imali više mogućnosti. Mi smo do sada podijelili 2000 biorazgradivih vrećica i željeli bismo kada bismo mogli uputiti građane da ih nabave na više mjesta u Osijeku.

  • Možete li usporediti kulturu građana po ovom pitanju danas i prije četiri i više godina? Jesu li građani Osijeka savjesniji?

Evidentno je da je sve više pasa. Osobno sam odrasla na Bikari. Kada sam se nakon dugi niz godina vratila u ovaj dio grada, prije nekoliko mjeseci, još uvijek pri šetnji svojih pasa srećem nove pse i njihove skrbnike. Prije 10-ak godina bilo nas je možda četvero koji smo šetali svoje pse po bajeru i njivama. Ovo potkrepljuje i činjenica kako se povećava broj udomljenih pasa iz Azila.

UDOMLJENJA Prošle smo godine udomili 300 pasa što je 40 posto više u odnosu na prethodnu godinu.

Samim tim se dižu i tenzije jer su mnogi skrbnici vrlo neodgovorni. Treba proći još vremena, još edukacije da bi došli do točke u društvu kada smo svi pomireni. Psi su sve popularniji, ali treba popularizirati i pomirljiv način suživota pasa i ljudi. Pomaka ima, ali je potrebno još puno posla.

  • Što Grad Osijek može učiniti po tom pitanju?

Može aktivnije sudjelovati u rješavanju problema. Već smo tražili da se na sva dječja igrališta postavi znak zabrane za ulazak pasa, ali istovremeno da se po gradu obilježi puno više šetališta za pse, a tu mislim na rubne dijelove grada koje bi trebalo imenovati prostorom za istrčavanje pasa. Tada ne bi dolazilo do tolikih sukoba. Treba miriti te dvije zaraćene strane. Trebalo bi više promovirati tramvajsku liniju u kojoj se mogu voziti i psi. Navika ne postoji, ne zna se, a već postoji revolt građana koji se boje kako će psi u tramvaju obaviti nuždu, kako će nekoga napasti, lajati i slično. No, odgovornost leži na skrbnicima pasa, a ne na psima.

  • Vi već provodite edukacije po pitanju udomljavanja pasa, kastracije i općenito odgovornog ponašanja vlasnika. Smatrate li da su potrebne dodatne edukacije? Tko bi ih trebao organizirati?

Počeli smo aktivnije surađivati s Gradom Osijekom. No, smatram kako bi u školske programe, na nacionalnom nivou trebalo uvesti edukaciju o odnosima prema životinjama. Na taj bi se način i nama lakše omogućio ulazak u škole. Sada ta edukacija ovisi o volji ravnatelja, profesora i učitelja, odnosno o njihovim afinitetima.

SURADNJA Prošle smo godine surađivali s preko 40 škola, odnosno obrazovnih institucija, a sve te edukacije smo inicirali ili mi ili same škole. Smatram da bi to već trebale biti civilizacijske stečevine koje bi čak trebalo odraditi u sklopu građanskog odgoja.

  • U veljači ove godine na sjednici Gradskog vijeća donijeta je odluka o izmjeni Pravilnika o komunalnom redu grada Osijeka, prema kojoj će Osijek postati drugi grad u Hrvatskoj, nakon Zagreba, u kojem će biti zabranjeno držanje pasa na lancu. Prošla su dva mjeseca, bilježite li kakve pomake?

Nažalost, smatram kako je dano predugo vrijeme za prilagodbu, odnosno do 1.1.2018. Do sada ne bilježimo nikakve pomake. Ono što nam se čini kao problem je provedba zakona koju će isključivo nositi komunalni redari, a Grad Osijek ih ima samo pet. Bespredmetno je donositi odluke koje se u praksi ne mogu provoditi. Nadam se da ćemo naći načina pa kroz program javnih radova probati educirati i osposobiti barem jednog komunalnog redara za rad na terenu. Osim toga, inzistiramo na tome da Grad Osijek radi veću kontrolu mikročipiranja što je najveći problem. Naime, u Hrvatskoj je zabilježeno 350.000 mikročipiranih pasa, a procjene zaštitara pokazuju da je još dva puta toliko onih koji nisu mikročipirani.

  • Što to znači?

Isključivo se mikročipom može utvrditi tko je skrbnik psa te ga pozvati na odgovornost. 70 posto pasa koje dovedemo u naše sklonište nisu mikročipirani. To su psi koji izađu iz dvorišta ili ih skrbnici puste da se “sami šetaju” i slično.

VEĆI TROŠKOVI Ako je on neoznačen mikročipom, a građani se bune zbog toga što je vani, mi ga moramo preuzeti što povećava naše troškove, a samim tim i troškove Grada Osijeka za zbrinjavanje, odnosno troškove svih poreznih obveznika.

Jedan čitač mikročipova košta oko 600 kuna i kada bi komunalni redari bili opremljeni te imali pravo, što se planira omogućiti novim zakonom, ući na privatni posjed te provjeriti je li pas mikročipiran, izbjegli bi se dodatni troškovi. Zamislite koliko bi se u idućih 10 godina smanjila populacija napuštenih pasa?!

  • Smatrate li da bi Grad trebao pokrenuti još kakve aktivnosti?

Da, važna je i kontrola populacije. Imamo obećanja, ali ne znamo ishod. Novi Zakon o zaštiti životinja ide u proceduru Sabora RH, iako, otišao je u saborsku procedur bez da je itko vidio finalni prijedlog. Naime, prijedlog je da se jedinicama lokalne samouprave omogući da same mogu donijeti mjere, odnosno komunalnu odluku o uvođenju obavezne kastracije. Krenu li jedinice lokalne samouprave s tom mjerom za sve koji nisu uzgajivači, puno bi se postiglo.

ČINJENICE Potkrijepit ću to činjenicom o 100 štenaca koji su nam ove zime u periodu od mjesec dana prošli kroz azil. Svakog od njih treba cijepiti nekoliko puta, čipirati, čistiti od nametnika unutarnjih i vanjskih te trebaju jesti kvalitetnu hranu kojom će steći imunitet. To je prevelik trošak koji opterećuje ili sredstva koja dobijemo od Grada Osijeka ili male donacije građana.

I zato se pitam, a i svi mi u Azilu, zašto kroz godine izdvajati milijune umjesto da se u, primjerice, prve dvije godine sufinanciraju kastracije i mikročipiranja. Za deset godina bismo bilježili rezultate od 50 posto manje napuštenih pasa. Ovo je praksa koja se provodi u svijetu, nije ništa što smo mi izmislili. Javljaju nam se mnogi veterinari koji bi besplatno radili kastracije, no naš zakon to ne dozvoljava. Dakle, treba mijenjati zakon. I zato smatram da “No Kill Hrvatska” ne znači ništa ako ispod nemamo mjere koje će pomoći održivosti.

  • Predložili ste da se vlasnicima omogući uvođenje psa, uz povodac i brnjicu u dio vozila javnog gradskog prijevoza. Kada će se ova ideja provesti u praksu?

Taj je projekt već pokrenut. Skrbnici mogu svoje pse voziti na liniji broj 2, liniji koja vozi od Bikare, odnosno Juga 2 do Trga Ante Starčevića i to u svim terminima. Moram naglasiti kako se skrbnici ne voze sa psima bezveze, nego većinom ako ih trebaju odvesti do veterinara i slično. Ovo je sredstvo nužde.

  • Grad Osijek radi na rješavanju imovinskopravnih odnosa za zemljište na kojemu se nalazi Azil. U kojoj je fazi ovaj projekt?

Godinama smo pokušavali riješiti ovaj problem. Svi gradonačelnici do sada su nas tapšali po ramenu i govorili, “da, da, da”, no otkako je došao gradonačelnik Ivan Vrkić, i to se, napokon, promijenilo. On je pokazatelj da je potrebna samo dobra volja da se riješi problem. Konačno finaliziramo ovaj projekt. Sve je dogovoreno na sjednici Gradskog vijeća u veljači ove godine. Zemljište smo dobili na korištenje, postojeće stanje je ucrtano u zemljišne knjige i samo čekamo konačnu potvrdu. Aneks ugovoru je u pripremi što se rješava u gradskoj upravi. Čekamo odgovor Grada Osijeka kako bismo se mogli upisati u katastar.

  • Što to znači za Azil?

To znači da idućih 50 godina imamo pravo korištenja zemljišta. Objekti su svi naši te imamo pravo građenja. Možemo zidati nove bokseve, dakle sve ono što nam je do sada bilo onemogućeno. Sve do sada je bilo bespravno napravljeno.

  • S koliko financijskih sredstava vas ove godine podržava Grad Osijek? Pomaže li i na kakve druge načine?

Grad Osijek pokriva trećinu troškova Azila u Nemetinu. Prošle smo godine imali skoro milijun kuna troškova. Ostala sredstva namirimo uglavnom kroz donacije građana i projekte u suradnji s drugim institucijama. Nažalost, nemamo EU projekte jer se ne uklapamo u ni jedan takav.

DONACIJE Znam da svi misle kako se radi o velikim donacijama izvana, ali ne, radi se o malim, ali konstantnim donacijama naših sugrađana. To mi i je najdraže jer znam da puno ljudi suosjeća i sudjeluje u našem radu.

Ipak sve više se pokušavamo projektno orjentirati, jako nas zanima edukacija koja bi trebala biti temelj našeg posla. Sve ovo što radimo trenutno je zapravo “gašenje požara”.

  • Jeste li zadovoljni suradnjom s Gradom Osijekom?

U odnosu na prijašnje suradnje vrlo smo zadovoljni. Očekujemo da se ta suradnja i nastavi, da bude još bolja, progresivnija jer zajednički možemo napraviti puno – mi kao glas struke i netko tko je upoznat sa situacijom na terenu, a Grad Osijek kao provoditelj odluka i dobar partner. Napokon imamo osjećaj da postoji dobra volja u Gradu Osijeku.

REFERIRA SE NA:

Proračun 2017. RASHODI

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s