DAVOR VIĆ Građani Osijeka imaju urođenu visoku razinu ekološke svijesti

Davor Vić, direktor Unikoma d.o.o.
Davor Vić, direktor Unikoma d.o.o.

Zimski uvjeti službeno traju od 15. studenog do 15. travnja, a ove je sezone u svrhu tretiranja prometnica i pješačkih staza bilo na raspolaganju 950 tona soli. Jesu li građani zadovoljni ovogodišnjim održavanjem Unikomove zimske službe?

– Unikomov je posao pješačke površine i ceste učiniti prohodnima, a čišćenje snijega je za nas samo kolokvijalan izraz. Pješačku površinu ispred svoje kuće, građani trebaju očistiti sami. Dio koji se tiče površina uz parkove koji nije omeđen stambenim jedinicama prvo riješimo, no ne možemo učiniti da snijeg nestane.

ODGOVORNOST U svakom slučaju, radimo više nego što je zakonski propisano. Primjerice, po zakonu bismo na Strossmayerovoj ulici mogli ostaviti 15 centimetara utabanog snijega. Zamislite da to napravimo. No, neki građani vole voziti 70 kilometara na sat i kada je vani snijeg. Dodvoravanje takvim navikama ne smatramo koracima u pravom smjeru, nego baš suprotno. Doći ćemo do toga da ljudi više neće imati nikakvu odgovornost niti dužnost održavati svoj vlastiti prostor čistim i urednim.

Osim toga, trošimo previše soli. U zapadnim se zemljama ne koristi toliko soli. Osobno me, primjerice, najviše smeta kada se netko parkira na zelenoj površini što za sobom poteže puno posljedica – površina se uništava, iznosi se blato na prometnicu, što osim urednosti djeluje i na sigurnost prometovanja. A pranje prometnica u zimskom periodu, kad noću temperature idu u minus ne dolazi u obzir. Nadamo se da ćemo s vremenom uspjeti educirati sugrađane i po tom pitanju.

Znaju li uopće građani čime se Unikom zaista bavi?

– Naš spektar djelatnosti je vrlo velik. Većina ljudi zna u manjoj ili većoj mjeri egzaktno čime se bavimo, ali se najčešće događa da građani misle kako smo zaduženi za ono za što zapravo nismo. Ljudi općenito misle kako je sve ono što se događa na javnim površinama u našoj nadležnosti. Djelomično su u pravu. Mi se prvenstveno bavimo čistoćom i javnom higijenom površina, zelenilom, održavanjem zelenih površina i hortikulture, održavanjem nogostupa, biciklističkih staza, održavanjem prometnica i u vanrednom i redovnom održavanju, prohodnosti svih navedenih površina u zimskom periodu.

PRIMARAN POSAO Ono što je nama vrlo bitno, s čim nas građani najviše povezuju i što je naš “core biznis” je odvoz otpada iz kućanstava i tvrtki. To je naš primarni posao i čini polovicu prihoda tvrtke. U tom se segmentu trenutno događaju najveće promjene što građani možda najviše i primjećuju. Od svih komunalnih djelatnosti, slobodno možemo reći da te mijene u našem slučaju najviše uključuju i promjenu ponašanja naših korisnika.

Godinama se priča o očuvanju okoliša, o strategijama i planovima. Ovaj su mjesec, primjerice, na splitskom području građani tražili hitnu sanaciju njihova odlagališta Karepovac. Smatram da trebamo uspostaviti, ne samo zato što nas europske direktive na to prisiljavaju, moderan sustav ophođenja otpadom koji uzima u obzir naš trenutni stil života, činjenicu da smo potrošačko društvo koje koristi sve veći broj sirovina. Pojam kružne ekonomije koji se sve više koristi, u svakodnevnom govoru je zaista jedini način da napravimo sustav gdje ćemo sve manje otpada trajno zakopavati u zemlju. Naš planet ne može rasti, stanovnika na njemu je sve više, a imamo i naslijeđe prethodnih generacija. Kada uzmemo u obzir da se pojedini materijali kao što je plastika razgrađuju nekoliko stotina godina, vidimo koliko je to važno.

Nije li Osijek dobar primjer primarne selekcije? Što je Unikom odradio u cilju smanjenja otpada?

– Svojim korisnicima morate pružiti mogućnost, odnosno dati im obvezu da budu odgovorni, da u svojim domovima odvajaju otpad i tako na najbolji mogući način sudjeluju u uspostavi sustava koji će biti učinkovit. Najbolji primjer toga su količine koje pratimo, a nama je osnovna mjera miješani komunalni otpad kojega i dalje moramo odlagati na Lončarici. Količina toga otpada stalno pada. U posljednjih osam godina ta je količina pala za oko 14.000 tona. Točnije, 2008. godine smo odložili 36.000 tona, a 2016. 22.800 tona. Te brojke govore same za sebe.

Zašto se najviše držite toga broja?

– Zato što sav miješani komunalni otpad prolazi kroz naše ruke. Otpadna plastika, papir i ostala ambalaža djelomično idu kroz naše ruke. Osim nas kao javnog pružatelja usluge, te sirovine prikupljaju i privatne tvrtke. Prateći te brojke, kao i koliko prikupimo odvojenog otpada, vidimo da su se građani iskazali. U Osijeku nemamo nikakve stimulirajuće mjere pri naplati. Odnosno, nikada nitko nije kažnjen zbog toga što ne odvaja otpad. To je dokaz urođeno visoke razine svijesti građana. Kada smo započeli s projektom primarne selekcije, pokazalo se da kod nas zaista postoji kultura življenja čime se ostatak Hrvatske, posebno u velikim gradovima, ne mogu pohvaliti.

Posljednjih ste godina intenzivno radili na prikupljanju plastike i papira svih korisnika vaših usluga.

– Da, od 2011. do 2012. je započeto dijeljenje posuda za prikupljanje papira. Od tada svaki korisnik u Osijeku koji se nalazi u kolektivnom stanovanju ili u stambenoj jedinici individualnog stanovanja, odnosno kući ima priliku odvojeno prikupljati papir. U 2015. godini smo to napravili i s plastikom kada smo podijelili plastične posude u kolektivnom stanovanju.

Na koji ste način nabavljali opremu?

– Opremu smo uglavnom nabavljali putem fondova Europske unije, odnosno prekograničnom suradnjom. U tu je svrhu 2014. i 2015. godine povučeno pola milijuna eura iz projekata prekogranične suradnje. Ipak treba napomenuti da svaki projekt ima dvije komponente – nabavku infrastrukture i edukaciju. Imali smo i dobru suradnju s Fondom za zaštitu okoliša. Osim novih posuda za odvojeni otpad, obnavljali smo i vozni park. Usluga je postala kvalitetnija, na taj smo način postali fleksibilniji i učinkovitiji, a i emisija štetnih plinova je s novim vozilima znatno manja. Podsjećam, nekada smo u jednu ulicu ulazili jedanput tjedno, dok je sada i do tri puta kada vozila dolaze po miješani, odvojeni i biorazgradivi otpad.

U određenim dijelovima grada podijelili ste i male kompostere za biorazgradiv otpad. O kakvom je projektu riječ?

– Osim plastike, u našom posljednjem projektu Region2Sustain smo se dotaknuli i biorazgradivog otpada što je komponenta koju u Osijeku nismo posebno otvarali, no ona je jako bitna. Evidentno je da je ta komponenta najvažnija kako bismo dostigli cilj od 50 % miješanog komunalnog otpada do 2020. godine, odnosno 75 posto na nivou Europe do 2030. godine.

KOMPOSTERI U svrhu toga smo prošle godine počeli prikupljati biorazgradivi otpad. Građanima smo podijelili kompostere namijenjene stanovima. Nismo htjeli nabavljati kućne kompostere jer smatramo kako oni koji žive u kućama mogu vrlo jednostavno napraviti svoje vlastito kompostište koje ne traži niti puno mjesta niti ulaganja. Orjentirali smo se ka onim korisnicima kod kojih je odlaganje takvog otpada nešto zahtjevnije.

Općenito smatram odvajanje biorazgradivog otpada zahtjevnijim činom, u odnosu na papir i plastiku. Ljudi ipak trebaju biti educiraniji jer je važan način na koji se taj otpad odvaja. U kolektivnom stanovanju su ljudi limitirani životnim prostorom pa ulaženje s velikim posudama za takav otpad je delikatna situacija. Na Sjenjaku, na Vijencu Ljudevita Posavskog i Vijencu Vladimira Nazora podijelili smo male kućne kompostere koji omogućuju građanima da obrađuju biorazgradivi otpad u samom stanu, a otpad prikupljamo putem smeđih kanti. Nadamo se kako ćemo u idućih godinu, dvije u Osijeku smeđe kante imati svi.

Gdje završi prikupljeni biorazgradivi otpad?

– Njega koristimo u kompostani u koju, podsjećam, velik dio materijala dolazi iz naše djelatnosti, obrađivanjem zelenih površina. Na kraju imamo lijepu priču i najbolji primjer kružnog gospodarstva jer kompost koristimo kasnije u našem poslovanju.

Koliko je u odvajanju bilo koje vrste otpada važna edukacija? Što radite na tom planu?

– Iza odgovornog ponašanja naših građana su godine rada kao i edukacija, primarno onih najmlađih u vrtićima i osnovnim školama. Djeca kasnije svoje znanje prenose na roditelje, bake, djedove. U drugim većim gradovima kao što su Zagreb i Split, ta je edukacija zakazala pa se ondje primjenjuju vatrogasne mjere što se nastoji riješiti brzom izgradnjom infrastrukture u vidu kupovine i dijeljenja posuda, postavljanja eko otoka i kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada. No, građani to ne percipiraju. Ondje je ritam života drugačiji od onoga u Osijeku kao i struktura stanovništva što svakako treba uvažiti. Ali, svi moramo do 2020. godine reciklirati 50 posto otpada. Bojim se da se na nivou Hrvatske ta brojka neće moći postići. Na nama je odgovornost da Osijek postigne taj cilj, u čemu će sigurno uspjeti.

Jeste li napravili još kakve poteze da biste smanjili količinu otpada?

– Da, bili smo odvažni u tome što smo maknuli kontejnere s javnih površina te ih vratili u same zgrade, gdje im je i mjesto. Početni je efekt bio otpor, iako većina zgrada ima prostor upravo za tu namjenu. Prije toga su kontejneri na javnoj površini služili kao mjesto odlaganja i za one stanare zgrada kojoj taj kontejner pripada. Kada smo vratili kontejnere u zgrade, količina otpada se smanjila jer su ga koristili samo oni koji plaćaju i koji su zadužili taj volumen.

Kako sami građani doživljavaju Osijek, čistim ili prljavim gradom?

– Što se tiče općeg dojma, njega trebaju dati građani. Pokušali smo voditi racionalnu politiku postupanja s proračunskim sredstvima koji se koriste za održavanje higijene na javnim površinama. Kada razmišljate o javnoj higijeni na javnom prostoru, smatram da su Osječani generalno osviješteni i uredni, te da je postojeći sustav javne higijene dobro dimenzioniran. Naravno, ima i onih koji smatraju da je grad prljav i zapušten. Slažem se da trebamo biti najkritičniji sami prema sebi.

KOMUNALNI RED Smatram da nam nedostaje Odluka o komunalnom redu koja će biti primjenjivija jer se često događa da je postupanje komunalnog redara u određenoj situaciji otežano. Najbolji primjer su vlasnici koji ne kupe pseći izmet. Vi da biste nekoga kaznili, to stvarno mora biti trenutak u kojem ćete na licu mjesta vidjeti vlasnika čiji pas ostavi izmet, a on ga iza njega ne pokupi.

Smatram da se puno toga može napraviti edukacijom i osvještavanjem građana. Nije problem samo izmet ljubimaca, tu je i otpad koji se nalazi uz eko otoke i kontejnere, građevinski otpad na divljim odlagalištima.

Treba li nam onda više kanti za otpad?

– Ne smijemo biti demagozi i poduzeti baš sve kako bi se takve stvari spriječile. Ljudi trebaju imati svijest o tome da su oni dužni svoj otpad ostavljati na za to predviđenim mjestima, a ne da smo samo mi dužni kupiti za njima i tako povećavati naše troškove, jer to u konačnici plaćaju upravo naši građani. Stoga je pravo pitanje koje si trebamo postaviti, do koje mjere možemo tolerirati troškove nečijeg bezobrazluka.

KRIVA PORUKA Zato ne treba povećavati broj kanti za otpad, ne treba povećavati broj zaposlenih na javnoj higijeni jer tako šaljemo krivu poruku građanima – ostavljajte što više otpada gdje god vam padne na pamet, mi ćemo se za to pobrinuti. To nije riješenje, to je bacanje novaca. Ta se sredstva mogu uložiti u dječje parkove, igrališta, u ceste od kojih su neke dosta loše ili čak i u zapošljavanje ljudi, ali ne na poslovima kupljenja psećeg izmeta, već za rad u primjerice budućim reciklažnim centrima.

Ipak, uskoro će po gradu biti postavljeni koševi namijenjeni vlasnicima pasa. O kojem je broju koševa riječ? Gdje će biti postavljeni?

Planiramo ih zasad postaviti 50. Lokacije još razmatramo.

Unikom je 2015. godine iz gradskog proračuna dobio znatno manje sredstava što se nastavilo i u idućim godinama. Kako se to odrazilo na poslovanje?

– Da, imali smo izazov stabilizirati poslovanje u 2015. godini. Naime, tada je promjena porezne politike uzrokovala smanjenja proračunskih sredstava jedinicama lokalne samouprave. Posljedično tomu i Unikomu su smanjena sredstva iz Gradskog proračuna za oko 5 milijuna kuna. Uspjeli smo amortizirati taj gubitak, te smo samo u 2015. godini imali negativan poslovni rezultat. Najbolji pokazatelj je taj da smo 2013. završili sa skoro 76 milijuna rashoda, a u svim godinama koje su uslijedile taj je rashod bio manji. U 2014. i u 2015. je bio ispod 72 milijuna kuna, a 2016. godinu očekujemo da ćemo završiti sa oko 67,5 milijuna kuna rashoda. Dakle, u tri smo godine smanjili rashode za ukupno 16 milijuna kuna. Stabilizirali smo i broj zaposlenih, pri čemu smo pokazali socijalnu osviještenost jer optimalizaciju broja zaposlenih nisu pratila umanjenja plaća niti otkazi. Poticanjem odlazaka u prijevremenu mirovinu dijelu radnika koji su to htjeli i unutarnjom preraspodjelom uspjeli smo iskoristiti ljudski potencijal koji imamo na raspolaganju.

Ima li Unikom kakve financijske koristi od selekcije otpada?

– Kod selektiranog otpada za komunalca zarade trenutno nema. Ta aktivnost može predstavljati samo poslovni gubitak jer su naknade za tako prikupljeni otpad skromne, a s druge strane imate posebna vozila, posebne posude, plaće, troškove rada reciklažnog dvorišta. No ona je jedini način da smanjimo količinu otpada koja završava na odlagalištu.

CIJENA ODVOZA Tu napominjem da nismo mijenjali cijenu odvoza otpada od 2010. godine. Svi drugi gradovi u okruženju jesu. Smatrali smo da ako radimo sustav odvojenog prikupljanja otpada, trebamo angažman ljudi i suradnju s njima. Viša cijena bi samo stvorila kontraefekt. Većom bi se cijenom povećali naši prihodi, ali istovremeno bi izostao učinak smanjenja količina miješanog kućnog otpada što je preduvjet ispunjenja europskih smjernica o postotku udjela recikliranja.

U slučaju plaćanja penala, morat ćemo uspostaviti sustav naplate, ovisno o tome odvaja li korisnik otpad ili ne.

Pomalo je neobično što se Unikom kao komunalna tvrtka brine i Zoološkom vrtu. Kakve planove imate s njim?

– Zoološki vrt je u odnosu na sve ostalo vrlo egzotična djelatnost. Svi se pitaju zašto je on u sklopu komunalnog poduzeća jer je to zaista kuriozitet. No, vezano uz prihode, on sam ne bi mogao biti održiv nego tek vezan uz gradske subvencije. Njegov potencijal je ogroman, površinom je daleko najveći od bilo kojeg Zoo vrta u Hrvatskoj, kao i površina oko njega. Mogao bi postati jedan od većih Zoo vrtova u ovom dijelu Europe. Nastojimo ga svake godine osvježiti u sklopu svojih mogućnosti. Smeta me što su svima usta puna EU fondova, no da biste povukli sredstva, morate se uklopiti u određeni natječaj. Svih ovih godina koliko sam ja na čelu Unikoma, nismo imali raspisan natječaj za EU fonodve koji bi se ticao rekonstrukcije Zoo vrta. Takvi su natječaji uvijek vezani uz prirodnu ili kulturnu baštinu. Takav je slučaj bio i sa Zagrebom.

Što ste konkretno radili u Zoo vrtu?

– Odvažili smo se urediti ono što je bilo najzapuštenije – terarij i akvarij. Ondje je rijetko tko i ulazio. U suradnji sa osječkim umjetnicima napravili smo kompletno novu priču majanskog hrama, džungle, doveli nekoliko novih životinja, napravili potpuni makeover koji sada izgleda fascinantno. Naime, moderni zoološki vrtovi nude puno više od izložbe životinja.

INTERAKCIJA Posjet Zoo vrtu mora biti iskustvo, edukativnog i zabavnog, interaktivnog karaktera. Na tom smo tragu osim što smo adaptirali nove nastambe, dosta vremena i novaca uložili na poučne staze. Prošle smo godine doveli gorske kune, poznatije kao wolverine. Ove godine planiramo radove na novoj nastambi za vidre i merkate. Shvatili smo da imamo prostora u nastambi za žirafe, odnosno da one uopće ne koriste jedan dio svoga prostora pa ondje planiramo izgraditi nastambu za merkate što će biti puno atraktivnije. Također, radimo i nastambu za vidre.

Prošle smo godine uložili u dječje igralište kako bi produžili boravak u Zoo vrtu. Također, imamo u pripremi projekt za opsežniju izgradnju novog edukacijskog centra i novog ulaza u Zoo vrt koji je sada nereprezentativan te suvenirnice. Postoji jedan natječaj na kojega bismo do kraja godine mogli prijaviti ovaj projekt.

Odlagalište Lončarica je u procesu sanacije. Što planirate s tim prostorom?

– Za nekoliko godina, kada dobijemo odobrenje, ondje bismo mogli izgraditi rekreacijsku zonu, poučnu stazu. Odlagalište na Filipovici je dobar primjer, a na Lončarici su mogućnosti još puno veće. Od jedne ružne priče, brda smeća napraviti nešto obrnuto. Napominjem da smo u zadnji čas dobili rješenje da se naprave nove kazete za otpad, a što bi trebalo biti dostatno do gradnje regionalnog centra za otpad.

Osim svega navedenog, Unikom predstavlja i gradsku građevinsku operativu. Koliko je ona potrebna Gradu?

– Smatram da Grad mora imati vlastito poduzeće koje se time bavi. Dakle, to su poslovi održavanja i rekonstrukcije. Imali smo primjer dok su to radile privatne tvrtke koje naprave posao, a za dvije godine više ne postoje. A gradska tvrtka je uvijek na raspolaganju. Što se tiče kvalitete i brzine, mislim da smo u dijelu urbane niskogradne u samom vrhu. Dakle, radimo prema prioritetima gradskih četvrti i mjesnih odbora, a isto tako, imamo redovno održavanje izvanrednih situacija te održavamo vertikalnu signalizaciju. Smatram da su ceste u jako lošem stanju, u njih bi trebalo više ulagati. Unikom je brigu o najvažnijim gradskim cestama preuzeo 2012. godine, a prije toga su bile u nadležnosti Hrvatskih cesta i Županije. U dogledno vrijeme treba napraviti temeljite promjene.

REFERIRA SE NA:

Kako smo trošili – Urbanizam i komunalne djelatnosti

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s